V. gimnazija "Vladimir Nazor" Split

Dragi moji Nazorovci!

Ne znam jeste li do upisa u gimnaziju već stekli neka iskustva ili saznanja o radu školskih psihologa, a ako i jeste, vjerujem da se po njima jako međusobno razlikujete.

Jednako tako, i mi školski psiholozi se razlikujemo po svom znanju, iskustvu, motivaciji, načinu rada, osobnom stilu te ljubavi prema svom poslu.

Godinama sam se trudila i, zahvaljujući odličnoj suradnji s kolegama, uspjela postići da moj ured nipošto ne bude mjesto na koje se dolazi po kazni. Podsjećam, originalna zamisao je da školski psiholog bude stručni suradnik.

Dakle, psiholog nije osoba:

koja je zadužena za držanje prodika učenicima koji ne uče, puno izostaju ili su nemirni na satu
kod koje idu samo oni koji imaju nerješive probleme
kod koje je sramota ići na razgovor jer time, kao, otkrivaš svoje slabe strane te priznaješ kako ne uspijevaš sam riješiti probleme
kod koje idu "ludi", …

Psiholog je osoba koja je tu kako bi vam pokušala pomoći ako:

mislite da se niste najbolje snašli u novom društvu
škola za vas predstavlja pretežak teret
teško pronalazite razloge za dobro raspoloženje
doživljavate veliku životnu promjenu (razvod roditelja, preseljenje, smrt bliske osobe, prekid ljubavne veze, …)
imate ružno iskustvo koje biste nekome povjerili da vam bude lakše
imate učestale tjelesne smetnje poput glavobolje, želučanih tegoba, problema sa spavanjem i sl.
želite imati bolju sliku o sebi ili se želite bolje upoznati, …

Osim toga, ako imate bilo koju ideju, prijedlog ili inicijativu - dođite! Veselim se radu s kreativcima! Osmislimo zajedno koncert, izložbu, istražimo ono što vas zanima, pokrenimo novu slobodnu aktivnost, … Mogućnosti su, zapravo, beskrajne!

U školi sam uvijek u istoj smjeni kad i vi. Moj ured je smješten na prvom katu, desno, odmah pored ove slike:

Nije slučajno što ova slika razgovora dvoje ljudi sugerira opuštenost i mir jer, vjerovali ili ne, razgovor sa psihologom može imati upravo takav učinak!

Kad otvorite vrata, zateći ćete ured koji pokušavam učiniti ugodnim mjestom kako vama tako i sebi. Kad sam sama, radim za velikim stolom (u poslu psihologa ima i puno papirologije), a kad imam društvo najčešće sjedimo za malim.