Nazorovci u Vukovaru
Autor: Ana Sviličić Jutronić, 16. 11. 2016.
Inati se Slavonijo! Dvadeset i pet ljeta je prošlo od pada Grada Heroja. Isto toliko će, u ovoj školskoj godini, zahvaljujući žrtvi koju je za neovisnu budućnost Zemlje Vukovar podnio, proći od osnutka naše škole – V. gimnazije "Vladimir Nazor". Bio je to snažan povod da se nas sto dvadeset i dvoje, učenika i zaposlenika Škole, uputi prema ravnoj Slavoniji.
Na ovo, po mnogo čemu posebno i drugačije putovanje, uputili smo se u četvrtak, 3. studenoga u kasnim večernjim satima. U gluhoj noći, na prijelazu sa 6. na 7. dan spomenutog mjeseca, prepuni dojmova, vratili smo se u Split.
Samo djelić doživljaja i dojmova, koje ćemo rado i složno svi potpisati, prenosimo iz pera naše profesorice hrvatskoga jezika – Vilme Lerotić.
Neki su gradovi poput svjetla. Svijetle kad je najteže – hrabri, stameni i odlučni. Takav je Vukovar, svijetli za svoje mrtve i žive, za budućnost.
Obišli smo sveta vukovarska mjesta, groblje i Ovčaru, poklonili se ljudskoj patnji, žrtvi i domoljublju. Zastali smo pokraj Vodotornja, maleni ispod njegove uznositosti i beskrajnih rana. Natkrilio se nad ravnicu i prekrio je zastavom koja je bila jača od mržnje.
Prošetali smo Đakovom i Osijekom, zavirili u iločke podrume i divili se ljepoti prošlosti u dvorcu Eltz i Muzeju vučedolske kulture.
A što je Slavonija bez tamburaša? Zapjevali smo u inat svima koji sumnjaju:
„Inati se Slavonijo, ljepota nek' tvoja boli...“
I zaista ljepota boli – beskrajna ravnica, boje jeseni, rijeke i ptice Kopačkoga rita i svjetlost. Svjetlo Vukovara koje sada svijetli i u nama.
| « Svibanj 2025 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| Dnevni tisak |  |
| Zanimljivi linkovi | |
| Državna matura | |
