Čekajući da predavanje počne složili smo se da se, sjedeći u učionici fakulteta, i sami osjećamo kao studenti. Predavanje je započelo. Krenuli smo od naših prvih dana života pa do duboke starosti. U sat vremena studenti su na vrlo zanimljiv način uspješno objasnili nama srednjoškolcima koje se sve fizičke i mentalne promjene događaju čovjeku tijekom cijelog njegovog života. Najveću pozornost pridodali smo zadnjem dijelu predavanja u kojem su nam objašnjene bolesti ,a za mnoge od njih ni danas nije pronađen lijek. Taj nas je dio pomalo i rastužio jer su to bolesti koje zahvaćaju živčani sustav starijih osoba i uz silnu želju i trud, bolest ne može biti spriječena te im ona iz dana u dan sve više otežava i one, nama mladima, jednostavne svakodnevne aktivnosti na koje ni ne obraćamo pažnju. Studenti su nam ispričali nekoliko tužnih priča koje su nas potaknule na razmišljanje i o ponašanju nas samih. Svi bismo se trebali zapitati činimo li sve što možemo za starije i nemoćne koje ovise zapravo o nama mladima. Njima je potrebna naša pomoć i razumijevanje jer je to jedini način da im olakšamo život. uvijek se moramo sjetiti da su ti ljudi cijeli svoj život proveli vrijedno radeći i da imaju više iskustva i životnih mudrosti od nas pa stoga i zaslužuju poštovanje, ali i lagodan život u starosti. Predavanje zasta nije bilo utemeljeno samo na iznošenju činjenica i „stručnih medicinskih izraza“ nego nas je poučilo i životu i proširilo nam vidike u shvaćanju sebe i ljudi koji nas okružuju, a pogotovo onih koji su stari i nemoćni. Stoga, vas molimo pokušajte u svakodnevnim situacijama pomoći starijima: pomozite susjedu ponijeti vrećice, pridržite vrata starijima i dajte im prednost i ne protestirajte u autobusima kad vas neki starac ili starica zamole za sjedalo, prepustite im ga jer njima je potrebniji, a ako vam je teško stavite se u njihov položaj i sjetite da ćete i vi jednog dana biti na njegovom mjestu.

Stela Uvodić

2.A