U duhu i raspoloženju Hektorovićeva stiha otplovili smo u subotu, 8. travnja, prema Šolti:

„Pojdosmo k Nečujmu za kušati sriću,

Gdi  je bil don Dujmu stan Balistriću ...“

Marko Marulić je tu proveo dvije godine i uživao u miru i tišini nečujamske uvale. Prisjetili smo se Marulove veličine i slave:

 „Li Marul nad svima, za reći reč pravu

Najveću čast ima, i diku i slavu ...“

Svjedočili smo i vječnom hrvatskom motivu „rasute baštine“ – zanemarenoj i zapuštenoj Marulićevoj spomen-kući. Iako je naše putovanje bilo jednodnevno, a ne trodnevno kao Hektorovićevo, našli smo vremena za još jedan pjesnički susret. Velika pjesnikinja Vesna Parun sahranjena je u Grohotama na otoku Šolti, ali ljepota i snaga njenih stihova živi u svima nama darujući nam „zlato ljubavi“;

 „Ako je život rijeka što teče

Ljubav je zlato nataloženo...“